Hrvatski crveni križ otvorio telefonske linije za podršku osobama u samoizolaciji

Slika /vijesti/Samopodrska.jpg

Evo koga možete nazvati ako vam treba psihosocijalna podrška u samoizolaciji!

Hrvatski Crveni križ otvorio je brojeve za podršku osobama u samoizolaciji u nekoliko hrvatskih županija koji su otvoreni 24h dnevno. Iznimno je važno pružiti podršku osobama koje su trenutno u izolaciji i to kroz pružanje informacije o učinkovitim načinima nošenja sa stresom koji im u toj situaciji mogu pomoći.

Brojevi su:
  • za Istarsku županiju: 091 300 2626
  • za Varaždinsku županiju: 091 564 6361 i 091 935 2424
  • za Ličko-senjsku županiju: 099 314 517
  • za Sisačko-moslavačku županiju: 091 9522 452
  • za Splitsko-dalmatinsku županiju: 112 (operater će prespojiti poziv Gradskom društvu Crvenog križa Split; podrška je dostupna svakodnevno od 8 do 20 sati) 

Zbog pojačanog straha javnosti, broja oboljelih i djelatnika uključenih u pružanje pomoći, psihosocijalna podrška postaje važan aspekt odgovora na ovu specifičnu situaciju, kako bi se javnost osvijestila o čestim reakcijama koje mogu imati i kako bi se prevenirale glasine te pružila podrška oboljelima i olakšao njihov povratak u zajednicu.

U ovim trenucima prisutnoga straha važno je osvijestiti različite zablude, ali i uobičajene reakcije ljudi. Neki strahovi i reakcije potječu iz realne opasnosti, ali mnoge reakcije i ponašanje su također rezultat nedostatka znanja, glasina i dezinformacija. Važno je ispraviti zablude te istovremeno priznati da su takvi osjećaji i ponašanje uobičajeni i normalni, iako je početna pretpostavka netočna.
 
Moguće zablude
  • Zarazi su podložnije samo starije osobe, a manje mladi i djeca.
  • Virus se prenosi preko kućnih ljubimaca i zato bi ih trebali napustiti.
  • Uporaba vodice za ispiranje usta, antibiotika, cigareta i pića s visokim postotkom alkohola mogu spriječiti zarazu.
  • Hrana je zaražena i može pridonijeti širenju virusa.
  • Članovi određenih kulturnih i etničkih grupa su podložniji zarazi virusom i prije će ju prenijeti na druge ljude. 

Uobičajene reakcije koje ljudi mogu doživjeti
  • Strah od virusa i da će umrijeti (strah od smrti).
  • Strah od simptoma i bolesti koje su lako izlječive.
  • Izbjegavanje odlaska liječniku ili bolnicu zbog straha od zaraze.
  • Strah od razdvajanja od obitelji zbog karantene.
  • Strah od gubitka osnovnih sredstava za život, od nemogućnosti odlaska na posao tijekom izolacije te strah od otkaza (jer se poslodavac boji zaraze i sl.).
  • Osjećaj bespomoćnosti zbog nemogućnosti zaštite bliskih osoba kao i strah od gubitka bliskih osoba zbog virusa.
  • Osjećaj bespomoćnosti, dosade, usamljenosti i depresije zbog izolacije.
  • Nepovjerenje i ljutnja svih koji su povezani s bolešću (s obje strane).
  • Stigmatizacija i strah pacijenata i zdravstvenih djelatnika.
  • Odbijanje pomoći volontera i zdravstvenih djelatnika.
  • Vjerovanje da jedino molitva može spasiti ljude.
  • Zbog zatvaranja škola, roditelji mogu osjećati dodatan stres zbog djece koja su sama kod kuće ukoliko ih nema tko pričuvati.
  • Kako se nositi sa stresom?
  • Normalno je osjećati tugu, stres, brigu, zbunjenost, strah ili ljutnju.
  • Razgovarajte s ljudima kojima vjerujete. Budite u kontaktu s obitelji i prijateljima.
  • Izbjegavajte korištenje opojnih sredstava kao način nošenja s emocijama.
  • Ako se osjećate preplavljeno, razgovarajte s osobama kojima vjerujete (zdravstvenim djelatnicima, socijalnim radnicima ili nekom drugom osobom u zajednici u koju imate povjerenja).
  • Informirajte se i napravite plan gdje zatražiti pomoć ako je potrebno (zdravstvene ustanove, Centri za socijalnu skrb, Crveni križ).
  • Budite kritični; postoji mnogo dezinformacija i dramatičnih natpisa u medijima. Tražite informacije samo od provjerenih izvora informacija (Zavod za javno zdravstvo, Svjetska zdravstvena organizacija itd.).
  • Smanjite vrijeme koje vi ili vaša obitelj provodite u gledanju ili slušanju raznih medija - provjeravajte informacije jednom do dvaputa dnevno umjesto svakih sat vremena.
  • Prisjetite se vještina koje ste koristili prije u nošenju s teškim situacijama te ih primijenite i u ovoj situaciji!
  • Ako u svojoj zajednici imate posebno ranjive skupine osoba i znate da nemaju informacija (npr. starije osobe), recite im što se događa i kako se zaštititi
  • Preporuke za osobe u (samo)izolaciji za lakše nošenje sa stresnom situacijom. 

Iznimno je stresno kada ste fizički izolirani ili čekate rezultate testova.

Tijekom izolacije i čekanja, postoji mnogo stvari koje izolirana osoba ne može kontrolirati, ali sljedeće može pomoći:
  • Napravite nešto za što nikad niste imali vremena zbog posla ili drugih obaveza: naučite novu vještinu.
  • Kognitivne vježbe: čitajte, pišite, rješavajte križaljke ili sudoku odnosno radite aktivnosti koje potiču razmišljanje.
  • Pokušajte pronaći nešto pozitivno u situaciji u kojoj se nalazite: humor je najdjelotvorniji lijek protiv bespomoćnosti i smanjuje anksioznost i frustraciju.
  • Održavajte kontakte s članovima obitelji i prijateljima: nazovite nekoga s kim se niste dugo čuli, pošaljite im poruku ili koristite druge načine komunikacije s drugim ljudima.
  • Zdravo se hranite, dovoljno spavajte i ako imate dovoljno prostora, vježbajte: na taj način tijelo će vam ostati snažno i boriti se protiv stresa.
  • Ako ste religiozni, molitva može biti djelotvorna u nošenju sa situacijom.
  • Koristite neke od tehnika upravljanja stresom: postoje različite tehnike opuštanja koje vam mogu pomoći da reducirate stres i da upravljate s vrtlogom emocija u kojem se nalazite (npr. pravilno disanje).
  • Prihvatite svoje osjećaje: doživljavanje stresne situacije može prouzročiti razne emocionalne reakcije kao što su ljutnja, frustracija, anksioznost, krivnja itd. S obzirom na situaciju u kojoj se nalazite ovo su normalne reakcije.
  • Moguće je pružiti i direktnu podršku osobama u izolaciji te nakon ozdravljenja. Osobe u izolaciji moguće je nazvati telefonom i provjeriti kako se nose sa situacijom. Prema potrebi i mogućnostima, moguće je organizirati i Skype razgovor.

Nakon ozdravljenja, važan je dijalog s članovima obitelji, prijateljima i suradnicima na poslu te da im date točne informacije. Vaša obitelj i prijatelji mogu biti zabrinuti jer imaju malo ili nimalo informacija o bolesti te ne znaju kako se dalje ponašati. Uzmite u obzir da mogu biti zabrinuti za vašu sigurnost, ali i vlastitu. Ove brige shvatite ozbiljno, dajte im točne informacije i otvoreno pričajte o onome što je realno, a što ne. Podrška vama bliskih osoba omogućuje vam da se lakše nosite sa situacijom i povratkom u svakodnevicu.