COVID-19 – o rizicima prijenosa, testiranju i zaštiti

Slika /slike/adult-biology-chemical-chemist-356040.jpg

Kakva je trenutačna situacija u Hrvatskoj vezana uz bolest COVID-19. 

Kakva je trenutačna situacija u Hrvatskoj vezano uz bolest COVID-19 i preventivne mjere koje se poduzimaju kako bi se spriječilo njezino širenje?
U posljednja dva tjedna bilježi se blago smanjenje broja novooboljelih osoba od bolesti COVID-19, nakon povećanog broja slučajeva koji se pojavio krajem lipnja. Oboljeli su sporadični slučajevi ili njihovi obiteljski kontakti. Među oboljelima češće se bilježe osobe koje su već pod zdravstvenom mjerom samoizolacije zbog bliskog kontakta s oboljelom osobom u obitelji ili iz užeg kruga poslovnih ili privatnih osoba te osobe koje su bile na događajima s okupljanjem većeg broja ljudi kao što su svadbene svečanosti, momačke večeri ili druga slavlja. U Hrvatskoj se kao i u drugim državama svijeta provode mjere prevencije, ranog otkrivanja oboljelih i njihovog liječenja, kao i izoliranja osoba moguće izloženih zarazi kako bi se smanjilo širenje virusa u stanovništvu. Preventivne mjere temelje se na fizičkom razmaku među ljudima, pojačanoj higijeni ruku i prostora te respiratornoj higijeni uz nošenje maske za lice koja smanjuje rizik prijenosa kapljica nastalih tijekom govora, kašljanja, kihanja i slično.
 
Zašto je važno testiranje na SARS-CoV-2, uzročnika bolesti COVID-19?
Testiranje se provodi kako bi se potvrdila infekcija u osobe sa simptomima te kako bi se oboljela osoba čim prije izolirala od drugih i liječila. Istovremeno se identificiraju kontakti oboljele osobe sa svrhom određivanja samoizolacije onih kontakata za koje je to nužno (bliski kontakti), a sve sa svrhom što ranijeg prekida daljnjeg prijenosa infekcije, odnosno sprječavanja daljnjeg širenja virusa u populaciji.
 
Kada se osoba testira na SARS-CoV-2 i kakav je postupak testiranja?
U slučaju pojave simptoma akutne respiratorne bolesti koji upućuju na bolest COVID-19 (npr. povišena tjelesna temperatura, grlobolja, kašalj, poteškoće disanja, gubitak njuha ili okusa…) ili druge kliničke ili epidemiološke indikacije, uključujući propisane potrebe testiranja u sklopu djelovanja domova za starije i nemoćne i drugih ustanova koje pružaju uslugu smještaja u ustanovama socijalne skrbi te zdravstvenih ustanova radi smanjenja povećanog rizika širenja infekcije među osjetljivim skupinama, prema smjernicama Ministarstva zdravstva, uputnicu za testiranje izdaje izabrani liječnik (liječnik obiteljske medicine, pedijatar) koji i dogovara termin testiranja. U slučaju težeg oblika bolesti koji zahtijeva liječenje u bolnici, izabrani liječnik izdaje uputnicu za bolničko liječenje pacijenta. Osobe sa simptomima bolesti se osim svom liječniku obiteljske medicine mogu telefonski obratiti i COVID-19 ambulantama (ili turističkim ambulantama ako se nalaze izvan svog mjesta prebivališta).
 
U slučaju pojave teških simptoma bolesti koje upućuju na bolest COVID-19 i možebitno zahtijevaju bolničko liječenje, u vrijeme kada izabrani liječnik pacijenta ne radi, potrebno je otići na pregled u bolnicu (u Zagrebu Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“) ako to zdravstveno stanje i mogućnosti dozvoljavaju, ili ako to zdravstveno stanje i mogućnosti dozvoljavaju, ili nazvati hitnu medicinsku službu na broj 194 ili 112. Ako pacijent organizira vlastiti prijevoz do bolnice, potrebno je ići vlastitim automobilom (vozi sam ako može ili ga vozi netko od osoba s kojima živi) uz korištenje zaštitne maske za lice i pacijenta i vozača i sjedenje dijagonalno od vozača.
 
Testiranje na zahtjev radi administrativno-pravnih (npr. put u inozemstvo i sl.) ili drugih osobnih razloga moguće je provesti uz plaćanje.
 
U bliskih kontakata osobe s potvrđenom bolesti COVID-19 koji nemaju nikakve znakove bolesti rutinski se ne provodi testiranje na novi koronavirus ni na početku ni tijekom karantene/samoizolacije. Radi smanjenja širenja infekcije sve bliske kontakte oboljeloga stavlja se pod zdravstveni nadzor u karanteni/samoizolaciji u trajanju od 14 dana. Testiranje na SARS-CoV-2  provodi se u slučaju pojave simptoma povezanih s bolesti COVID-19 odnosno postavljene sumnje na COVID-19, tj. kada se zadovolje klinički i/ili epidemiološki kriteriji bolesti prema indikaciji i kliničkoj procjeni nadležnog liječnika. Iznimno, na početku karantene/samoizolacije, treba testirati bliske kontakte oboljelih od bolesti COVID-19 ako su identificirani kao bliski kontakti tri ili više dana od izlaganja bolesniku i ako su u međuvremenu bili u bliskom kontaktu s vulnerabilnim skupinama.
 
Što su serološka testiranja na SARS-CoV-2 i koja je njihova uloga?
Serološko testiranje je laboratorijska pretraga kojim se utvrđuju protutijela na uzročnika određene infekcije iz uzorka krvi, u ovom slučaju protutijela na SARS-CoV-2 . Njihova prisutnost pokazuje je li netko bio u kontaktu s uzročnikom bolesti, mogu pokazati ima li osoba akutnu infekciju ili je ranije bila u kontaktu s uzročnikom.
 
U slučaju bolesti COVID-19, uz molekularne testove koji mogu utvrditi prisutnost genetskog materijala virusa u uzorku, postoje i serološki testovi za dokazivanje protutijela na novi koronavirus u krvi. Ima raznih vrsta seroloških testova i treba poznavati njihove karakteristike kako bi se rezultati mogli ispravno tumačiti.
 
Za sada nemaju veliku ulogu jer se na temelju njih ne može znati je li osoba trenutno zarazna, tj. ne mogu se koristiti u svrhu otkrivanja bolesti i zaraznosti neke osobe. Također, ograničena im je korist u planiranju protuepidemijskih mjera i odlučivanju o postupanju s osobama koje su izložene infekciji, jer nalaz protutijela kod komercijalnih seroloških testova ne znači nužno da je osoba otporna (imuna) i da ne može ponovno oboljeti od bolesti COVID-19.
 
U istraživanju koje je Hrvatski zavod za javno zdravstvo nedavno proveo na uzorku od malo više od 1000 osoba, rezultati su pokazali da je samo oko 2 % ljudi bilo u kontaktu s virusom, no od njih samo je mali broj (0,2 % osoba koje su imale protutijela) imalo zaštitna (neutralizirajuća) protutijela.
 
Znači li pozitivan serološki test na SARS-CoV-2 ujedno i imunitet?
Ne. Trenutno nema dovoljno informacija koje bi pokazale jesu li osobe koje su imale i preboljele bolest COVID-19 imune, odnosno hoće li biti zaštićene od ponovne infekcije.
Netko tko ima pozitivan nalaz serološkog testiranja i dalje se treba pridržavati preventivnih mjera i koristiti zaštitnu opremu ako ju treba koristiti pri obavljanju svojih aktivnosti.
 
Zašto se provode globalne i sustavne mjere sprječavanja širenja bolesti COVID-19?
Problem kod bolesti COVID-19 njezina je velika zaraznost, odnosno lagan prijenos s čovjeka na čovjeka, nepostojanje specifičnog lijeka ili cjepiva te to što je velika većina stanovništva osjetljiva, tj. nema imunitet za tu bolest.
 
Koliko danas znamo o bolesti COVID-19 i njenom uzročniku SARS-CoV-2?
Znamo da se COVID-19 prenosi kapljičnim putem. To znači da se infekcija primarno prenosi s osobe na osobu malim kapljicama iz nosa ili usta koje se izbacuju kad oboljela osoba kašlje, kiše ili govori. Te su kapljice relativno teške, ne prenose se na veliku udaljenost i relativno brzo padaju na predmete i površine u blizini oboljelog. Druga se osoba zarazi kad udahne takve kontaminirane kapljice. To je razlog zašto se preporučuje fizički razmak od najmanje 1 metra. Kada kapljice padnu na predmete i površine kao što su npr. stolovi, kvake na vratima, rukohvati, ti predmeti postanu kontaminirani te se druge osobe mogu zaraziti dodirujući takve površine i potom dodirujući svoja usta, nos, oči. To je razlog zašto je važno redovito prati ruke sapunom i vodom ili utrljavati dezinficijense na bazi alkohola.
 
Razdoblje inkubacije (vrijeme od izloženosti virusu do početka simptoma) iznosi pet do šest dana, s rasponom od 1 do 14 dana.
 
Osobe zaražene virusom SARS-CoV-2 najzaraznije su u početku bolesti, no mogu biti zarazne i dan-dva prije pojave simptoma, što je slično zaraznosti kod gripe. Većina osoba u bliskom kontaktu s oboljelom osobom zarazi se unutar prvih pet dana od pojave simptoma u te oboljele osobe. Prijenos infekcije može se dogoditi i od osoba koje nemaju simptome bolesti, od takozvanih asimptomatskih slučajeva, no potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdili razmjeri takvih prijenosa. Zaraznost se smanjuje kako  protiču dani od pojave simptoma i do sada nije uspješno izoliran živi virus iz uzoraka gornjih dišnih puteva nakon drugog tjedna bolesti (iako nalaz molekularnog (PCR) testiranja može biti pozitivan). Razlog tome je što molekularna PCR metoda otkriva virusni genetski materijal što nije nužno povezano s prisutnošću živog virusa u tijelu.
 
Kakvu zaštitu pružaju maske za lice?
Rezultati istraživanja pokazuju da nošenje maski (platnene maske, domaće ili komercijalne izrade ili kirurške maske)  ima učinkovitost na smanjenje prijenosa respiratornih infekcija za nositelje maski i to za barem jednu trećinu u odnosu na osobe koje ne nose masku za lice ili medicinsku masku, odnosno da mogu smanjiti respiratorne virusne infekcije za 33 % i usporiti širenje bolesti COVID-19 u zajednici.
 
Stoga se maske za lice i kirurške maske preporučuje nositi u zatvorenom prostoru jer mogu smanjiti rizik od infekcije virusom SARS-CoV-2 i drugim respiratornim virusima.
 
Platnene maske za lice i medicinske maske su, uvjetno rečeno, „jednosmjerna“ zaštita, što znači da prvenstveno sprječavaju širenje mikroorganizama u okoliš tijekom disanja, govora, kašlja, kada zaražena osoba nosi masku, te time smanjuju rizik za zarazu zdravih osoba u njezinoj okolini. Učinkovitost maski u zaštiti zdravog nositelja maske je manja ako masku nosi samo zdrava osoba, a  oboljela osoba ne nosi.
 
Drugim riječima, ako zaražena osoba u zatvorenom prostoru ne nosi masku, drugi sudionici koji nose maske ne smatraju se zaštićenima, već im je rizik zaražavanja smanjen. Ako i zaražena osoba i zdrave osobe nose masku, rizik zaražavanja zdravih osoba znatno je smanjen.
 
No nošenje maske izvan područja zdravstvene djelatnosti, odnosno u zajednici ne znači da osoba neće trebati ići u samoizolaciju u slučaju bliskog kontakta s oboljelom osobom. Naime, nošenje maske smanjuje, ali ne eliminira rizik od infekcije. Ako i zdrave i oboljele osobe nose masku u zatvorenom prostoru u zajednici, zdrava osoba koja je cijelo vrijeme nosila masku ipak će možda morati biti podvrgnuta zdravstvenom nadzoru u karanteni/samoizolaciji, a to ovisi o okolnostima poput udaljenosti od zarazne osobe, prisutnosti simptoma kod zarazne osobe, načinu korištenja maske i vrsti maske koju koriste zarazna osoba i zdrave osobe u kontaktu te o postojanju druge vrste kontakta sa zaraznom osobom, neovisno o navedenom boravku u zatvorenoj prostoriji.
 
Drugim riječima, postupanje prema pojedincu može biti jednako neovisno o tome je li u prostoriji nosio masku ili nije, tj. nošenje maske neće u svim slučajevima eliminirati potrebu za zdravstvenim nadzorom i karantenom/samoizolacijom.
 
Zaključno, bez obzira na to što maske koje se nose u zajednici ne pružaju potpunu zaštitu, kada je nose i zdrave i oboljele osobe, može se smanjiti broj osoba koje oboljela osoba može zaraziti.
 
Kod nošenja maske važno je njeno pravilno korištenje, oblačenje i skidanje:
  • potrebno je staviti masku na lice tako da se prekriju usta i nos te je neophodno prilagoditi masku tako da se smanji koliko je god moguće bilo koji razmak između lica i maske,
  • kada je maska na licu nije poželjno dodirivati je,
  • maska se skida na način da se najprije skida povez oko glave ili ušiju kako se prednja strana maske ne bi dodirnula,
  • maska se treba zamijeniti čim postane vlažna,
  • maska koja je za jednokratnu upotrebu ne bi se trebala ponovno koristi,
  • maske za jednokratnu upotrebu trebaju se odbaciti u otpad.
 
Prije stavljanja ili nakon skidanja maske preporučeno je oprati ruke vodom i sapunom ili ih dezinficirati.
 
Koji su simptomi bolesti COVID-19?
Najčešći simptomi su povišena tjelesna temperatura, suhi kašalj i umor. Manje česti simptomi su bolovi u mišićima i zglobovima, začepljen nos ili curenje iz nosa, glavobolja, grlobolja, upala očne spojnice (konjunktivitis),  kratkoća daha,  proljev i trbušne tegobe, iznenadan gubitak mirisa i okusa. Određeni simptomi poput kašlja i gubitka mirisa mogu trajati tjednima nakon što bolesnik prestane biti zarazan za okolinu.
 
Kada je osoba izliječena i prestaje biti zarazna za druge?

Ako oboljela osoba sa simptomima tri uzastopna dana nema simptome bolesti, a prošlo je 14 dana od pojave simptoma (14 dana od testiranja u slučaju osobe s pozitivnim laboratorijskim nalazom testiranja koja nema simptome), ona se smatra nezaraznom za druge i može se prekinuti mjera izolacije.
 
Oboljela osoba može izlučivati virus i više od 14 dana (zabilježen je pozitivan nalaz molekularnog testa i 60 i više dana nakon infekcije), no u blažim oblicima bolesti virus se nalazi u sluznici respiratornog trakta do osam dana nakon infekcije. U oboljelih osoba koje imaju bolesti i stanja koje oslabljuju imunološki sustav ili imaju teži oblik bolesti s dužim trajanjem simptoma bolesti, virus se može dulje vrijeme zadržati u tijelu. Do sada još nije uspješno izoliran živi virus iz uzoraka gornjih dišnih puteva nakon drugog tjedna bolesti.
 
U osoba starije životne dobi (u dobi od 65 godina i više)  i osoba koje imaju kronične bolesti kao što su  šećerna bolest, srčano-žilne bolesti, kronične plućne bolesti, stanja smanjenje imunosti, kronična bubrežna bolest, bolest COVID-19 ima češće teški oblik i teže simptome te je povećan rizik od razvoja komplikacija.
 
Je li se virus promijenio u odnosu na početak pandemije?
Neki noviji radovi ukazuju da je virus doživio mutacije koje ga čine lakše prenosivim, tj. zaraznijim, ali još je potrebno potvrditi i dodatno istražiti ta zapažanja. Za sada nema dokaza da te mutacije imaju utjecaja na težinu i vrstu kliničke slike kod oboljelih.
 
Među oboljelima u posljednjih mjesec dana možemo vidjeti blaže oblike bolesti i manje je onih koji su na respiratoru. Jednim dijelom to se može objasniti činjenicom da u posljednjih mjesec dana obolijevaju u prosjeku mlađi ljudi nego u prvih nekoliko mjeseci epidemije. Manje oboljelih na respiratoru može se  dijelom objasniti promjenom kliničkih smjernica za liječenje teških oblika bolesti.
 
Kakvo stanje se može dogoditi najesen?
Najesen ćemo provoditi sve mjere prevencije kao sada, cilj je pokušavati držati epidemiju pod kontrolom, odnosno truditi se da nam se ne dogodi da u kratkom vremenu oboli velik broj ljudi, posebice onih koji bi trebali bolničko liječenje – time bi se cijeli bolnički sustav popunio oboljelima od bolesti COVID-19. I dalje će biti potrebno naglašavati mjere koje su usmjerene zaštiti osjetljivih skupina, kao što su pacijenti i zdravstveni djelatnici u zdravstvenom sustavu te korisnici i djelatnici domova za pružanje usluga smještaja u sustavu socijalne skrbi, posebno osobe starije životne dobi.
 
Hoće li uskoro biti dostupno cjepivo protiv bolesti COVID-19?
Ovu jesen i zimu sigurno nećemo imati cjepivo. Ne možemo predvidjeti kad će biti dostupno i kakve će biti osobine cjepiva.
 
Postoji li mogućnost zaraze u vodi, moru ili bazenu?
Prema dosadašnjim saznanjima i dokazima, prijenos novog koronavirusa prilikom uobičajenih rekreacijskih aktivnosti ili kupanjem u vodi, bazenu ili moru nije zabilježen.
 
Do sada nema dokaza da se može dogoditi prijenos novog koronavirusa s čovjeka na čovjeka preko vode, niti je zabilježena prisutnost virusa u moru.
 
Je li dobro da se najesen što veći broj ljudi cijepi protiv gripe?
Dobro je da se pred nadolazeću sezonu što više ljudi cijepi protiv gripe, bez obzira na to pripadaju li skupini koja ima povećan rizik za teški oblik gripe ili ne. Cilj je da opterećenje zdravstvenog sustava zbog hospitalizacija zbog gripe bude što manje, odnosno da se ne opterete kapaciteti zdravstvenog sustava na odjelima za respiratorne bolesti jer možemo očekivati povećano opterećenje zbog bolesti COVID-19.